Noževi, pucnjave, potjere: Ukrajinska kriza regrutiranja postaje sve krvavija

Rat u Ukrajini obilježen je povremenim valovima uvjerenja da je Rusija u povlačenju, ako ne i na rubu kolapsa, te da je Ukrajina, s druge strane, nadomak pobjede. Čini se da se upravo sada nalazimo usred jednog takvog trenutka euforije, piše Branko Marcetic za Responsible Statecraft.

Vojni proboj, navodno, neizbježan

Finski predsjednik Alexander Stubb izjavio je da je Ukrajina „u prednosti” i „u mnogo boljoj poziciji nego u bilo kojem trenutku tijekom ovog strašnog rata”, tvrdeći da Rusija nije u stanju regrutirati dovoljno vojnika kako bi nadoknadila gubitke. Ukrajinci imaju „rastuće samopouzdanje” zbog teritorija koje su navodno ponovno zauzeli, kako je rekao jedan bivši američki veleposlanik, dok je drugi tvrdio da je njihovo povjerenje u vojne uspjehe „znatno veće nego prije godinu dana”. Pojavio se i niz izvješća prema kojima se obruč oko ruskog predsjednika Vladimira Putina steže.

Drugim riječima, ukrajinski vojni proboj navodno je neizbježan, a stanovništvo ostaje predano beskrajnoj borbi. No to je teško uskladiti s rastućom krizom novačenja u Ukrajini, koju najupečatljivije pokazuje sve snažniji nasilni otpor prisilnoj mobilizaciji.

Već godinama kruže snimke običnih Ukrajinaca koje se „regrutira” za vojnu službu — ili, preciznije rečeno, koje maskirani muškarci odvlače s ulica ili iz njihovih domova i uguravaju u kombije. Riječ je o mobilizacijskom sustavu opterećenom kontroverzama, uključujući dugogodišnje korupcijske afere, brojne optužbe za zlostavljanje te mobilizaciju psihički i fizički nesposobnih muškaraca.

Prisilan poziv u vojsku očekivano je postao izrazito nepopularan. Peticija kojom se traži prekid mobilizacije na javnim mjestima brzo je prikupila više od 25.000 potpisa potrebnih za predsjednički odgovor. Nedugo zatim, regrutacijski službenici počeli su se suočavati s bijesnim prosvjedima lokalnih zajednica.

Sustav regrutacije "prisilan"

Ukrajinski ombudsman za ljudska prava Dmitro Lubinec prošle je godine javno opisao sustav kao „prisilan” te otkrio da je broj pritužbi protiv službenika teritorijalnih centara za novačenje eksplodirao za više od 33.000 posto od početka rata — s tek 18 slučajeva 2022. na više od 6.000 u 2025. godini.

Kako rat traje, građanski neposluh prema mobilizaciji postaje sve nasilniji. Godinu 2025. obilježila su ubojstva službenika za novačenje. Krajem siječnja muškarac je došao u vojni centar za obuku i ubio službenika koji je „mobilizirao” njegovog poznanika. U prosincu je jedan službenik smrtno izboden u prepone nakon što je od muškarca zatražio dokumente, a napadač je potom ozlijedio još trojicu prije bijega.

Kako je primijetio Kyiv Independent, koji se teško može smatrati antiukrajinskim medijem, videosnimke nasilnih metoda „regrutacije” isprva su odbacivane kao pretjerivanja potaknuta ruskom propagandom, no pokazalo se da su takve prakse raširene zbog manjka ljudstva i naglog pada dobrovoljnog prijavljivanja.

U prosincu je skupina ljudi napala službenike teritorijalnog centra za novačenje koji su provjeravali dokumente, pri čemu je jedan zadobio slomljeno rebro.

Nasilje se pojačalo ove godine

Nasilje se dodatno pojačalo ove godine. Krajem siječnja muškarac je ubio službenika za mobilizaciju i pobjegao s jednim od novaka koje je službenik pratio. U veljači su zabilježena najmanje dva napada na službenike za novačenje u Harkivu i Lavovskoj oblasti, pri čemu policija sumnja da je jedan od napadača pokušavao pomoći novaku u bijegu.

Mjesec dana kasnije skupina ljudi izgurala je kombi regrutera s ceste i provalila unutra kako bi oslobodila muškarca kojeg su prevozili.

Prvi tjedan travnja donio je tri uboda nožem u četiri dana, uključujući slučaj u kojem je carinski službenik nožem ubo regrutera u vrat nakon što su on i njegove kolege navodno pokušali prisilno mobilizirati njegova brata.

Nekoliko dana poslije skupina tinejdžera napala je službenike teritorijalnog centra kako bi zaštitila muškarca kojeg su pokušavali mobilizirati. Mjesec je završio incidentom u kojem je 48-godišnji vojnik koji je napustio postrojbu otvorio vatru iz automatskog oružja na automobil u kojem su bili službenici za novačenje i policajac, pri čemu su dvije osobe završile u bolnici.

Prije samo nekoliko dana navodni izbjegavatelj vojne obveze teško je ozlijedio još dvojicu regrutera nakon što su pokušali provjeriti njegove dokumente.

Više od 600 napada na službenike za novačenje

Prema službenim podacima, ti incidenti predstavljaju tek dio od više od 600 napada na službenike za novačenje od početka rata, pri čemu se broj napada gotovo utrostručio između 2024. i 2025., kada je zabilježen 341 slučaj. Samo u prva četiri mjeseca 2026. dogodilo se najmanje 117 napada, više od dvadeset puta više nego tijekom cijele prve godine rata.

Kako se to uklapa u ankete koje i dalje pokazuju da je ukrajinsko stanovništvo spremno boriti se do konačne vojne pobjede?

„Gotovo sve te ankete provode se isključivo na teritoriju pod kontrolom ukrajinske vlade”, kaže Volodimir Iščenko, istraživač na Institutu za istočnoeuropske studije Freie Universität Berlin.

„To znači da se ne ispituju Ukrajinci na Krimu, u Donbasu, na okupiranim područjima, u Europskoj uniji ili oni koji su otišli u Rusiju kao izbjeglice, a riječ je o milijunima ljudi”, dodaje Iščenko.

„Dakle, čak trećina svih nositelja ukrajinske putovnice uopće nije obuhvaćena anketama.”

Tihi otpor prema ratu

I drugi pokazatelji upućuju na tihi otpor prema ratu. Ukrajinski ministar obrane ove je godine otkrio da postoje dva milijuna izbjegavatelja mobilizacije i 200.000 slučajeva dezertiranja.

Dok je dobrovoljno prijavljivanje obilježilo prve mjesece rata, danas je 70 posto novačenja rezultat prisilne mobilizacije. Ukrajinci koji su na početku rata pobjegli u Europu opirali su se pokušajima europskih država da ih vrate, u nekim slučajevima i na zahtjev ukrajinskih vlasti.

Dok bogatiji Ukrajinci mogu podmititi službenike kako bi izbjegli mobilizaciju, zapovjednik ukrajinske Nacionalne garde pozvao je one „koji imaju financijskih problema” da se pridruže vojsci. Prema jednoj analizi ukrajinskih gubitaka, velika većina poginulih dolazi iz manjih gradova i ruralnih sredina, gdje su stope siromaštva više.

Država duguje milijarde obiteljima poginulih

Ulog je veći od samog pitanja hoće li Ukrajina pobijediti ili izgubiti. Produženje rata stvorilo je i produbilo ozbiljnu gospodarsku i demografsku krizu koja prijeti budućnosti zemlje kao stabilne i funkcionalne države.

Prošlog tjedna čelnik ukrajinskog Ureda za migracijsku politiku procijenio je da se 70 posto ljudi koji su otišli u inozemstvo možda nikada neće vratiti, što prijeti nedostatkom radne snage u ključnim sektorima.

Ukrajinska država, koja se već održava golemim europskim kreditima, duguje milijarde eura obiteljima poginulih vojnika, čiji broj neprestano raste.

Velik dio toga zapadna javnost ne poznaje. Izvješća na engleskom jeziku o nasilnom otporu mobilizaciji daleko su manje zastupljena od priča koje tvrde da Rusija slabi. Neka izvješća na ukrajinskom jeziku o krizi novačenja i demografskom kolapsu nikada se ni ne prevode na engleski.

Tako oni koji najglasnije podupiru Ukrajinu nesvjesno podržavaju politike koje mogu dovesti do njezina postupnog uništenja.